Nasledno pravo i ostavinska rasprava | Advokat Novi Sad

Nasledno pravo u Republici Srbiji uređeno je pre svega Zakonom o nasleđivanju. Od značaja su i drugi zakoni kao što je Zakon o vanparničnom postupku kojim je uređena Ostavinska rasprava.

Nasleđivanje predstavlja prelazak imovine umrlog lica, na njegove naslednike. Umrlo lice naziva se ostavilac, a imovina koja se nasleđuje, naziva se zaostavština.

Naslednik po osnovu nasleđivanja stiče nasledno pravo na zaostavštini umrlog lica, a sam proces raspodele zaostavšine, naziva se ostavinska rasprava.

ZAOSTAVŠTINA U NASLEDNOM PRAVU

Zaostavština – sva prava i obaveze koja su pripadala ostaviocu u trenutku njegove smrti a podobna su za nasleđivanje.

Samo prenosiva nasledna prava ulaze u zaostavštinu. Naslednici mogu naslediti pravo svojine na nekretninama i pokretnim stvarima, pravo stvarne službenosti, državinu, udeo u pravnom licu, ili akcije firme, novac, pravo zaloge, imovinska autorska prava i prava industrijske svojine. Potraživanja koja ostavilac ima prema trećim licima takođe prelaze na naslednike. Izuzetak je potraživanje naknade štete koje prelazi na naslednika samo ako je priznato pravnosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom. Naslednici ne mogu naslediti lična imovinska prava kao što je na primer pravo lične službenosti.

Nasledno pravo - Zaostavština

Zanimljivo je pitanje nasleđivanja novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu, koje smo gore spomenuli. Ovde spada potraživanje novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah. Ovo potraživanje prelazi na naslednike samo ukoliko je za vreme života ostavioca doneta pravosnažna presuda ili je ostavilac potpisao sporazum. U koliko je ostavilac pokrenuo parnični postupak za naknadu nematerijalne štete, i umro u toku postupka pre nego što je presuda postala pravosnažna, naslednici nemaju pravo da nastave pokrenut parnični postupak.

Ukoliko su ostaviočevi potomci koji su sa njime živeli, svojim trudom, zaradom ili na drugi način uvećali imovinu ostavioca, ta dobra ne čine zaostavštinu, već pripadaju potomku, srazmerno delu za koji je uvećao ostaviočevu imovinu. Naše nasledno pravo predviđa da zaostavštinu ne čine ni predmeti domaćinstva manje vrednosti kao što su pokućstvo, nameštaj, posteljina i slično, a koji služe svakodnevnim potrebama ostaviočevih potomaka, njegovog bračnog druga i roditelja, već oni postaju zajednička svojina ovih lica pod uslovom da su sa ostaviocem živeli u istom domaćinstvu.

BRAČNA TEKOVINA U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Nasledno pravo - Bračna tekovina

Zajedničku imovinu supružnika predstavlja sva imovina koju su supružnici stekli u braku svojim radom. Postoji zakonska pretpostavka da ukoliko je nekretnina u katastru nepokretnosti upisana na ime samo jednog supružnika, ona se ipak smatra bračnom tekovinom, tj zajedničkom svojinom oba supružnika. Ne bi bilo pošteno da nekretnina u celini uđe u zaostavštinu, i podeli se naslednicima. Stoga postoji mogućnost da supružnik, kada se pokretne ostavinska rasprava, zatraži izdvajanje svog dela iz zaostavštine, po osnovu svog udela u sticanju bračne tekovine.

Suvlasnički deo nekretnine koji preostane nakon ovog izdvajanja ulazi u sastav zaostavštine i postaje predmet nasleđivanja. Bračni drug koji je tražio izdvajanje svog dela imovine, svakako je i naslednik u ostavinskoj raspravi. Samim tim on ima pravo da nasledi deo koji mu po zakonu pripada od imovine preostale nakon izdvajanja.

Zakonska je pretpostavka da je udeo bračnog druga u zajedničkoj imovini 50%. Ova pretpostavka je oboriva i može se dokazati drugačije. Ukoliko ostali naslednici osporavaju bračnom drugu ostavioca pravo na udeo u bračni tekovini, sud će zastati na ostavinskoj praspravi i uputiti stranke na parnicu. Nakon što u parničnom postupku bude doneta presuda i odluči se koliki je udeo bračnog druga u bračnoj tekovini, sud će nastaviti prekinutu ostavinsku raspravu.

KO MOŽE BITI ZAKONSKI NASLEDNIK?

Nasledno pravo - Zakonski naslednik

Zakonski naslednik je isključivo fizično lice, dok testamentalni naslednik pored fizičkog može biti i pravno lice. Da bi neko postao naslednik, naše nasledno pravo predviđa obavezan uslov da naslednik mora biti živ u trenutku smrti ostavioca, tj mora ga nadživeti. Naslednik se postaje u momentu smrti ostavioca, tako da nije bitno da li neko doživeo da ostavinski postupak bude pokrenut, bitno je da je bio živ u momentu smrti ostavioca. Ova činjenica da je preminuli naslednik nadživeo i stekao zaostavštinu u momentu smrti ostavioca, bitna je i može biti od uticati na drugačiju raspodelu zaostavštine nego što bi bila da je naslednik umro pre ostavioca.

Dakle, naslednik može biti samo onaj ko je nadživeo ostavioca makar i za sekund. Ukoliko su dva lica umrla u istom događaju, a ne može se utvrditi tačan momenat njihove smrti, smatra se da su oni umrli istovremeno. Ukoliko se desi da ostavilac i naslednik umru u isto vreme, nije moguće nasleđivanje među njima. Tako na primeru gde supružnici umru istovremeno u nekoj nesreći, oni ne mogu postati naslednici jedan drugom.

Nasledno pravo priznaje se i detetu koje je začeto, ali se još nije rodilo u momentu smrti ostavioca. Ovo dete takođe postaje naslednik, ali je uslov da se rodi živo. Ostavinska rasprava beće prekinuta do rođenja deteta. Porodični zakon propisuje jednu pretpostavku u slučaju da je brak prestao smrću muža, a dete se rodi nakon toga. Preminuli će se smatrati ocem deteta, ako se dete rodi u roku od 300 dana od dana smrti muža, ako majka nije sklopila novi brak u tom roku. Pod ovim uslovima rođeno dete će postati naslednik preminulog oca, i ostvariti svoje nasledno pravo.

NEDOSTOJNOST ZA NASLEĐIVANJE

Naše nasledno pravo poznaje kategoriju lica koja su nedostojna za nasleđivanje, i ne mogu naslediti ostavioca.

Nedostojnost za nasleđivanje ima : onaj ko je umišljajno usmrtio ostavioca, ili je to pokušao;  onaj ko je prinudom, pretnjom ili prevarom naveo ostavioca da sačini ili opozove zaveštanje ili neku njegovu odredbu, ili ga je u tome sprečio; onaj ko je u nameri sprečavanja ostaviočeve poslednje volje uništio ili sakrio njegovo zaveštanje, ili ga je falsifikovao; i onaj ko se teže ogrešio o zakonsku obavezu izdržavanja ostavioca, ili mu je uskratio nužnu pomoć.

Na nedostojnost sud pazi po službenoj dužnosti, i ukoliko u ostavinskom postupku sazna za postojanje nekog razloga, oglasiće naslednika nedostojnim.

U slučaju da se pojavi naslednik koji je nedostojan za nasleđivanje, on neće naslediti, ali njegovi potomci biće pozvani u ostavinski postupak i imaju pravo da umesto njega naslede ostavioca.

Nasledno pravo - Nedostojnost za nasleđivanje

Ne znači da lice koje je nedostojno da nasledi ostavioca, ne može da nasledi i nijednog drugog ostavioca. Nedostojnost je odnos između konkternog ostavioca i naslednika. Nedostojni naslednik može ostvariti svoje nasledno pravo prema drugom ostaviocu prema kom je dostojan.

Ostavilac može za života oprostiti nasledniku koji je bio nedostojan prema njemu. To mora učiniti isključivo u nekom od oblika koji su potrebni za zaveštanje. U suprotnom se neće smatrati da je ostavilac oprostio nedostojnost.

Naš zakon je poznavao još jedan slučaj nedostojnosti za nasleđivanje, a koji se nije ticao direktno odnosa ostavioca i naslednika. Tako bio nedostojan za nasleđivanje vojni obveznik koji je napustio zemlju da bi izbegao dužnost njene odbrane, a do smrti ostaviočeve se nije vratio u zemlju. Nije postojala čak ni mogućnost da ostavilac oprostiti ovu nedostojnost. Međutim odlukom Ustavnog suda utvrđeno je da ove odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom, i od 2003. godine one prestaju da važe.

KRUG ZAKONSKIH NASLEDNIKA

U naslednom pravu Republike Srbije zakonski naslednici su podeljeni u nasledne redove. Postojanje naslednika u bližem naslednom redu isključuje iz nasleđa naslednike iz daljeg naslednog reda.

Prvi nasledni red

Prvi nasledni red čine bračni drug ostavioca, i potomci ostavioca. Bračni drug i deca nasleđuju na jednake delove. Ako ostaviočevo dete neće da nasledi, ili ne može jer je na primer preminulo pre ostavioca, njegov deo nasleđuju na jednake delove njegova deca, tj ostaviočevi unuci. Ako neki od ostaviočevih unuka ne može ili neće da nasledi, njegov deo na jednake delove nasleđuju njegova deca (ostaviočevi praunuci), i tako redom sve dokle ima ostaviočevih potomaka. Nasledno pravo, ovaj princip naziva pravom predstavljanja.

Ukoliko ostavilac nema potomaka, bračni drug ne nasleđuje u prvom, već u drugom naslednom redu.

Drugi nasledni red

Drugi nasledni red čine bračni drug ostavioca, roditelji ostavioca i njihovi potomci. Bračni drug ostavioca nasleđuje polovinu zaostavštine, a ostaviočevi roditelji svako po jednu četvrtinu. Ako bračni drug ostavioca neće ili ne može da nasledi, ostaviočevi roditelji nasleđuju svako po jednu polovinu zaostavštine. Ako ostaviočev roditelj neće da nasledi ili ne može jer je na primer preminuo pre ostavioca, njegov deo na jednake delove nasleđuju njegova deca (tj. braća i sestre ostavioca). Ako ni oni ne mogu ili neće, u ostavinski postupak se pozivaju njegovi unuci i praunuci i njegovi dalji potomci, po istim pravilima koja važe kada ostavioca nasleđuju njegovi potomci.

Ako jedan ostaviočev roditelj nema potomaka, a ne može ili neće da nasledi, njegov deo nasleđuje drugi ostaviočev roditelj. Nasledno pravo, ovaj princip naziva pravom priraštaja.

Ako ostavilac nema roditelje, niti oni imaju potomke koji bi nasledili, celokupnu zaostavštinu nasleđuje bračni drug ostavioca.

Treći nasledni red

Treći nasledni red čine dedovi i babe ostavioca,. Ukoliko neko od njih neće ili ne može da nasledi pojavljuju se njihovi potomci. Ostaviočevi deda i baba sa očeve strane (očeva loza) nasleđuju polovinu zaostavštine, a drugu polovinu nasleđuju deda i baba s majčine strane (majčina loza). Deda i baba iste loze nasleđuju na jednake delove. Ako deda i baba iste loze nemaju potomstva a ne mogu ili neće da naslede, njihov deo nasleđuju deda i baba druge loze ili njihovi potomci.

Nasledno pravo ne poznaje ograničenje u broju naslednih redova, pa u teoriji oni mogu ići u nedogled, dokle god postoji mogućnost da postoji neki ostaviočev predak koji ga je nadživeo.

Četvrti nasledni red čine ostaviočevi pradedovi i prababe, peti nasledni red čine prababe i pradede ostavioca, i tako redom. Bitno je naglasiti da ovi ostaviočevi preci nasleđuju samo ukoliko su nadživeli ostavioca, a ukoliko nisu isključena je primena prava predstavljanja, tj umesto njih se ne pojavljuju njihovi potomci.

REPUBLIKA SRBIJA KAO NASLEDNIK

Nasledno pravo - Republika Srbija kao naslednik

Ukoliko ostavilac nema zakonskih naslednika koji bi nasledili zaostavštinu, naše nasledno pravo predviđa da će ostavioca naslediti Republika Srbija. Republika Srbija se ne može odreći nasleđa, a zaostavština koju nasledi postaje državna imovina.

Kada u ostavinskom postupku nije poznato da li ima naslednika, objaviće se oglas kojim se pozivaju lica koja imaju pravo na nasleđe da se prijave. Ukoliko se ne pojavi naslednik ni u roku od godinu dana od dana objavljivanja oglasa, ostavinska rasprava će se završiti tako što će se zaostavština predati Republici Srbiji na uživanje. Republika Srbija stiče svojinu na predatim pokretnim stvarima u roku od tri godine, a na nepokretnostima u roku od deset godina počev od momenta kada je otvorena ostavinska rasprava.

Zakonski naslednik koji nije bio poznat u vreme sprovođenja ostavinskog postupka, ima pravo da u svako doba potražuje od Republike Srbije zaostavštinu koja joj je predata. Vrhovni kasacioni sud je u svojoj presudi Rev 402/16 od 15.12.2016. godine, zauzeo stav da pravo naslednika da zahteva zaostavštinu od Republike Srbije ne zastareva.

NUŽNI NASLEDNICI I NUŽNI DEO

Ostavilac može za života da učini poklone nekim naslednicima ili trećim licima, i time druge naslednike ostavi bez naslednog dela ili sa znatno umanjenim naslednim delom. Isto tako ostavilac može testamentom svoju imovinu ostaviti samo nekim naslednicima, dok drugima ostavlja nešto manje ili čak ništa.

Da ovim raspolaganjima ostavioca ne bi bila učinjena nepravda ostalim naslednicima, nasledno pravo Republike Srbije poznaje nužno nasleđivanje. Kada bude otvorena ostavinska rasprava, nužni naslednici imaju pravo da zahtevaju svoj nužni deo i protivno volji ostavioca.

Nasledno pravo - Nužni naslednici i nužni deo

KO SU NUŽNI NASLEDNICI?

Nužni naslednici ostavioca koje naše nasledno pravo poznaje su : potomci, usvojenici i njihovi potomci, kao i bračni drug, koji imaju pravo da zahtevaju jednu polovinu od dela koji bi im po zakonu pripao, dok roditelji i  usvojilac, imaju pravo da zahtevaju jednu trećinu od dela koji bi im po zakonu pripao.

Nasledno pravo Republike Srbije predviđa da usvojilac iz nepotpunog usvojenja, ostaviočeva braća i sestre, njegovi dedovi i babe i njegovi ostali preci jesu nužni naslednici samo ako su trajno nesposobni za privređivanje a nemaju nužnih sredstava za život. Njihov nužni deo iznosi jednu trećinu od dela koji bi im po zakonu pripao.

Nužnom nasledniku novčanu protivvrednost duguju testamentalni naslednici i isporukoprimci. Kada to nije dovoljno nužni naslednik može zahtevati dopunu shodno pravilima za vraćanje poklona.

Ipak ostavilac može u testamentu da razbaštini nužnog naslednika i time ga i isključi iz nasleđa. Isključenje može biti potpuno ili delimično. Ostavilac ovo može učiniti ako se nužni naslednik povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogrešio o njega. tj. ako se uvredljivo ili grubo odnosio prema njemu, ako je umišljajno učinio krivično delo prema njemu, njegovom detetu, usvojeniku, bračnom drugu ili roditelju, ili ako se odao neradu i nepoštenom životu.

Ostavilac može u testamentu u potpunosti ili delomično lišiti nužnog naslednika nužnog dela, ako je isti prezadužen ili je rasipnik, a lišenje se čini u korist potomaka lišenog.

IZJAVA O PRIHVATANJU NASLEDSTVA

Kada ostavinska rasprava bude otvorena, naslednik može dati izjavu kojom se prihvata naslednog dela koji mu po zakonu pripada. Naslednik može samo u potpunosti primiti svoj nasledni deo, tj prijem ne može biti delimičan. Jednom data izjava o prihavatanju nasledstva je neopoziva.

Naslednik ne mora izričito da se prihvati nasledstva. Smatra se da se naslednik primio nasledstva ako se do okončanja prvostepene ostavinske rasprave nije izričito odrekao nasledstva. Ovo rešenje u našem naslednom pravu u praksi znači da naslednik uopšte ne mora aktivno da učestvuje, i da se ostavinska rasprava može završiti u njegovu korist i bez njegove izjave. Čak i ukoliko se bude pasivno ponašao biće proglašen naslednikom i pripašće mu njegov nasledni deo.

ODRICANJE OD NASLEDSTVA

Nasleđivanje je dobrovoljno, i niko ne mora da prihvati nasleđe koje neće. Nakon što ostavinska rasprava bude pokrenuta, pravo svakog naslednika je odricanje od nasledstva.

Naslednik se može odreći nasledstva samo u svoje ime, ali ne i u ime svojih potomaka. Zato, kada se naslednik odrekne nasledstva, u ostavinski postupak se pozivaju njegovi potomci. Oni opet mogu odlučiti da li prihvataju nasledstvo, ili i oni žele da ga se odreknu.

Ništavo je odricanje od nasledstva koje je učinjeno pre nego što je otvorena ostavinska rasprava. Kada je ostavinska rasprava otvorena, naslednik ima pravo da se odrekne nasledstva sve dok okončanja prvostepenog ostavinskog postupka. Jednom data izjava je neopoziva.

Naslednik se može samo u potpunosti odreći naslestva, dakle odricanje ne može biti delimično.

Naslednik koji se odrekao nasledstva može da zadrži ranije primljeni poklon od ostavioca, samo u granicama u kojima ne dira u nužni deo ostalih naslednika.

Ukoliko se naslednik odrekao nasledstva kako bi osujetio svoje poverioce da se naplate, može biti pokrenuta paulijanska tužba (Actio Pauliana) radi poništaja ove izjave o odricanju.

USTUPANJE NASLEDNOG DELA DRUGOM NASLEDNIKU

Naslednik može odlučiti da svoj deo ustupi drugom nasledniku. Ustupanje naslednog dela je specifično i mora se obaviti u formi izjave kojom se naslednik prihvata naslednog dela koji mu po zakonu pripada, i istovremeno ga ustupa drugom nasledniku koga on odabere.

Ovo ustupanje se smatra poklonom. Naslednik u čiju korist je ustupanje učinjeno treba da da naslednu izjavu kojom prihvata svoj nasledni deo, kao i ustupljeni mu nasledni deo.

Ovo može biti od značaja i prilikom oporezivanja naslednog dela, jer se na ustupljeni deo primenjuju pravila o porezu na poklon.

Nasledno pravo - Ustupanje naslednog dela

POREZ NA NASLEDSTVO

Kada se ostavinska rasprava pravosnažno završi, rešenje se dostavlja poreskoj upravi kako bi sprovela postupak utvrđivanja poreza, ili eventualno donela rešenje o oslobađanju poreza.

Porez na nasledstvo ne plaća naslednik prvog naslednog reda, supružnik i roditelj ostavioca.

Porez na nasledstvo ne plaća ni poljoprivrednik naslednik drugog naslednog reda koji nasleđuje imovinu koja mu služi za obavljanje poljoprivredne delatnosti, ako je sa ostaviocem neprekidno živeo u domaćinstvu najmanje jednu godinu pre smrti ostavioca, kao ni naslednik drugog naslednog reda na jedan nasleđeni stan, ako je sa ostaviocem neprekidno živeo u zajedničkom domaćinstvu najmanje godinu dana pre smrti ostavioca.

Porez ne plaća ni poklonoprimac – na imovinu koja mu je ustupljena u ostavinskom postupku, koju bi inače nasledio da se naslednik – poklonodavac odrekao nasleđa.

Naslednici drugog naslednog reda plaćaju porez na nasleđe po stopi od 1,5%, dok naslednici koji se nalaze u trećem i daljem naslednom redu plaćaju porez po stopi od 2,5%. Osnovica poreza na nasleđe je tržišna vrednost nasleđene imovine, umanjena za iznos dugova, troškova i drugih tereta koje je obveznik dužan da isplati ili na drugi način izmiri iz nasleđene imovine, na dan nastanka poreske obaveze.

NASLEDNO PRAVO STRANCA

Nasledno pravo priznaje se i stranom državljaninu. Zakon o nasleđivanju predviđa da strani državljani imaju isti nasledni položaj kao i državljani Republike Srbije, pod uslovom uzajamnosti. Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa predviđa da strano fizičko lice može na teritoriji Republike Srbije, pod uslovima uzajamnosti, sticati pravo svojine na nepokretnostima nasleđivanjem kao i državljanin Republike Srbije.

Dakle ukoliko postoji reciprocitet, strano fizičko lice može naslediti nepokretnost, uključujući i poljoprivredno zemljište. Republika Srbija sa određenim zemljama ima potpisane bilateralne ugovore, ali je za nasleđivanje dovoljan i faktički reciprocitet. Štaviše polazi se od pretpostavke da svaka država priznaje pravo nasleđivanja na nepokretnostima našim državljanima, do dokaza o suprotnom.

Za pitanja postojanja ili nepostojanja reciprociteta zaduženo je Ministarstvo pravde Republike Srbije.

ŠTA KADA JE OSTAVILAC STRANAC?

Ukoliko zaostavštinu čine nepokretnosti koje se nalaze na teritoriji Republike Srbije, naš sud će biti isključivo nadležan da vodi ostavinski postupak. Naš sud je nadležan i za sporove vezane za nasledno pravo na ovoj nepokretnoj zaostavštini. Ukoliko je neki strani sud ili organ raspravljao o nekretnini koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije, takva odluka neće biti priznata i Katastar neće sprovesti uknjiženje.

Za raspravljanje pokretne zaostavštine stranog državljanina koja se nalazi u Republici Srbiji, naš sud će biti nadležan da vodi ostavinski postupak, ako je i u državi ostavioca nadležan sud za raspravljanje pokretne imovine naših državljana.

Naš sud će raspravljati i pokretnu zaostavštinu lica bez državljanstva, lica čije se državljanstvo ne može utvrditi ili lica koje ima status izbeglice, ako se pokretne stvari nalaze u Republici Srbiji ili ako je ostavilac u vreme smrti imao prebivalište u Republici Srbiji.

To što naš sud prihvati da vodi ostavinski postupak ne znači i da će primeniti naše nasledno pravo. Za nasleđivanje merodavno je nasledno pravo države čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti.

ODGOVORNOST NASLEDNIKA ZA DUGOVE OSTAVIOCA

Zaostavštinu čini i aktiva i pasiva ostavioca. Tako i dugovi koje je ostavilac imao ulaze u zaostavštinu i predmet su nasleđivanja. Naslednik koji se prihvatio nasleđa, odgovara za ostaviočeve dugove, ali samo do visine vrednosti imovine koju je nasledio. Ovo znači da ukoliko je dug ostavioca veći od vrednosti imovine, naslednik neće odgovarati za razliku.

Naslednik koji se odrekao nasledstva ne odgovara za dugove ostavioca, pa se odgovornost za obaveze ostavioca može konstituisati samo prema licima koja su se u ostavinskom postupku prihvatila nasledstva.

Ukoliko ostavilac ima više naslednika, svaki od njih odgovara solidarno poveriocima. Ovo znači da poverilac može da podnese tužbu po svom izboru protiv svih naslednika ili samo nekih od njih. Ovde takođe važi pravilo da naslednik odgovara samo do visine vrednosti svog naslednog dela.

Dugovi se među naslednicima dele srazmerno. Naslednik koji je isplatio veći deo duga poveriocu, ima pravo da od drugih naslednika potražuje deo koji je umesto njih isplatio.

OSTAVINSKI POSTUPAK

Nasledno pravo - Ostavinski postupak

Kad je neko lice umrlo, matičar je dužan je da u roku od 30 dana po izvršenom upisu dostavi ostavinskom sudu izvod iz matične knjige umrlih. Ovom radnjom se pokreće ostavinski postupak. Sud će zatim doneti rešenje kojim poverava javnom beležniku da sastavi smrtovnicu koja sadrži podatke o imovini, naslednicima i druge podatke bitne za ostavinski postupak. Javnom beležniku može biti naloženo i da izvrši popis i procenu imovine umrlog.

Ukoliko se desi da ostavinski postupak nije pokretnut po službenoj dužnosti, naslednik se može obratiti advokatskoj kancelariji, kako bi advokat pokrenuo ostavinski postupak pred nadležnim sudom.

Nakon što primi smrtovnicu, sud može javnom beležniku poveriti da sprovede ostavinski postupak, ali samo pod uslovom ako sud utvrdi da je za nasleđivanje merodavno pravo Republike Srbije.

Za raspravljanje zaostavštine sud će odrediti ročište, a naslednika na ročištu može zastupati advokat.

Ukoliko nastane spor nasledinka gde jedni drugima spore nasledno pravo ili postoje neke druge sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da pokrenu parnicu.

Kad sud utvrdi kojim licima pripada pravo na nasledstvo, doneće rešenje o nasleđivanju. Rešenje o nasleđivanju se dostavlja svim naslednicima, kao i drugim licima koja su u toku ostavinskog postupka istakla zahtev iz zaostavštine. Ova lica, ukoliko su nezadovoljna, imaju pravo na žalbu na rešenje.

Ostavinski postupak se okončava kada rešenje o nasleđivanju postane pravosnažno. Ono se tada dostavlja Katastru nepokretnosti ukoliko zaostavštinu čine nekretnine, kako bi Katastar upisao naslednike kao nove vlasnike nekretnine.

NAKNADNO PRONAĐENA IMOVINA

Ukoliko se nakon sprovedene ostavinske rasprave pronađe nova imovina za koju se nije znalo, ili koja nije bila obuhvaćena rešenjem o nasleđivanju, naslednici se mogu obratiti advokatskoj kancelariji, kako bi advokat pokrenuo dopunski ostavniski postupak. Sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu, već će nova imovina biti raspodeljena naslednicima na osnovu ranije donetog rešenja o nasleđivanju.

NEPRIJAVLJIVANJE NASLEDNIKA (NAKNADNO PRONAĐANI NASLEDNIK)

Dešava se da ostavinski postupak bude pokrenut, a naslednici prećute i ne prijave svog polu-brata ili polu-sestru kao naslednika iako znaju da on postoji. Isto tako može se desiti i da naslednicima uopšte i nije poznato da je neko naslednik, ostavinski postupak se pravosnažno završi, pa se tek kasnije otkrije da je ostavilac imao još nekog naslednika.

Namerno neprijavljivanje naslednika u ostavinski postupak može biti i krivično delo. Krivičnim zakonikom je predviđeno da će se za krivično delo prevare kazniti onaj ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi, i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

Ako se po pravnosnažnosti rešenja o nasleđivanju pojavi neko lice koje nije učestvovalo u postupku za raspravljanje zaostavštine, a polaže pravo na zaostavštinu kao naslednik, ostavinski sud neće ponovo raspravljati zaostavštinu, već će to lice uputiti da svoje pravo može da ostvari u parničnom postupku.

___________________________________________________________________________

Ovaj tekst je informativnog karaktera, i postoji mogućnost da je nakon njegovog objavljivanja došlo do promene propisa. Za detaljnije i precizne informacije o Vašim prvima može Vam pomoći advokat za nasledno pravo i ostavinski postupak.

Advokat Novi Sad
Milan Ivetić
Januar 2021

Call Now Button